Opet problemi, opet bol’ i opet se vracam ovdje ponovo.
Zanimljivo je to sto dolazim ovamo samo kad imam probleme.
Imam osjecaj da mi se porodica raspada..
Ja se raspadam, nema vise one nasmejane devojcice.
” Licis na moga oca
sto je mojoj majci
uzasne stvari radio
rukama golim
njeno nevino mlado srce
iz grudi na zivo vadio .. “
Zadnjih dana jednostavno ne prepoznajem svog’ oca, to je neka druga osoba. U 3 dana ga vidim 5 minuta i to je to. Ne dolazi kuci, a i kad dodje ne komuniciramo uopste. Boli, jednostavno boli. Mama se trudi da ne pokaziva bol koju osjeca, ne zeli da rastuzi mene i sestru ali vidim kako se lose osjeca. Vidim koliko je lose.
A ja ?
Ja, ja zavrsavam skolu za par dana i sta cu onda ? Da budem na grbaci roditelja, jer nema posla u ovoj drzavi ?
Ja ?
Ja imam prijatelje koji su najvece kukavice, ii tracare na planeti.
Ja ?
Ja sam U N I S T E N A.
A ljubav ?
Ljubav i ja, mislila sam da nikad necu naci nekog ko ce da me voli ovakvu kakva jesam, ali eto nasao se neko. Cini me sretnom na trenutke, njegov osmijeh, plave oci. Njegov zagrljaj. Volim sto ne moram da se spremam satima kad trebam da se vidim s njim, sto mogu da odem bez imalo sminke, u trenerci, i ipak kad me vidi kaze mi “Najljepse moje”. Volim kad mi kaze “Shvati budalice, meni ne treba druga, ja sam u tebi pronasao sve sto mi treba, sve sto sam trazio do sad,ti si moj andjeo” jer ipak toliko sam ljubmorna da nekad znam da ga izludim.
On je jedini koji me cini sretnom.
Ali s’ druge strane opet porodica, ne mogu da vjerujem da je ovo zadesilo i moju porodicu.
Kad’ vidim kako neke moje prijateljice imaju dobar zivot, roditelje na mjestu, imaju sve za jedan normalan zivot, i one se zale jer ih ljubav “nece” pa dodje mi da skocim s’ kuce.
Da samo znaju kako je meni, porodica – raspad sistema, novac – hah, novca nema, zdravlje – lose, lose.
Nista ne ide, ne mogu da vjerujem da neko ima sve, a neko nema ni srecnu porodicu, samo to da imam bilo bi lakse. Ali NEMA.
S M E J E M S E A S U Z E N A V I R U K U R V A S U D B I N A.